Gdje je moja pažnja tokom dana?
Koliko sam svjesna poruka koje mi tijelo stalno šalje?
Većina ljudi na tijelo obraća pažnju tek onda kad ih nešto zaboli.
'Istrenirani' smo da živimo 'u glavi', razmišljamo, planiramo, analiziramo…neosjetljivi na ono što se događa u tijelu. A razlozi za to su mnogi: od traumatskih iskustava, društvenog odgoja koje daje prednost racionalnom razmišljanju i intelektu, sve do činjenice da previše vremena provodimo za ekranom.
U tom stanju odsječenosti od mudrosti tijela, ne poštujemo tijelo, ne znamo što mu treba, niti znamo kako nam tijelo reagira na sve informacije koje primamo.
Previše razmišljamo što drugi ljudi misle, pa odluke ne donosimo u skladu s onim što osjećamo, nego u skladu s onim što mislimo da drugi ljudi očekuju (jer zapravo niti ne znamo što osjećamo, niti zašto nešto osjećamo).
Osim toga, s obzirom da ne znamo slušati intuitivne poruke tijela, na situacije ne odgovaramo spontano u skladu s trenutkom, nego kroz nesvjesne automatske obrasce koji upravljaju našim životom.
Ti obrasci su fizički (držanje tijela, kontrakcije u tijelu), emotivni (emotivne reakcije) i mentalni (načini razmišljanja i percipiranja života).
Utjelovljenost je naše prirodno stanje koje smo zaboravili.
To je bivanje u tijelu, spuštanje pažnje u tijelo i učenje jezika tijela, koji je 'ženski' jezik, za razliku od razmišljanja koje je 'muški' jezik.
Jezik tijela je osjećanje tjelesnih osjeta i emocija, i svega onoga što se u nama događa, a pri tome je presudna komponenta prihvaćanje svega što je prisutno.
Ako osjećam nešto što mi je nelagodno pa se protiv toga borim, analiziram to, potiskujem, ili čeznem za osjećanjem nečeg ugodnog, to nije utjelovljenost!
Utjelovljenost podrazumijeva osjećanje sebe iznutra bez komentara, interpretacija, kritika…To je direktno iskustvo sebe SADA, a ne razmišljanje o iskustvu.
Takvim se bivanjem u tijelu povezujemo s dubokim tokom ženske energije koji neutralizira emocionalne okidače, daje nam intimnost sa Životom, osjetljivost na suptilne energije i otvara nas prema intuiciji i mudrosti. Bivanjem u tijelu učimo se slušati tijelo i njegove poruke, učimo vjerovati sebi i prihvaćamo sve aspekte sebe, i ugodne i nelagodne.
To nije uvijek lagano, ali to je put prema transformaciji i svjesnom životu, jer paradoksalno, tek kad nešto prihvatimo, onda se to može transformirati.
Utjelovljeni pokret-spontani tok prema radosti bivanja
Osim u meditaciji osjećanja tijela, utjelovljenost možemo prakticirati kroz slobodni tjelesni pokret u kojem puštamo tijelu da se spontano i slobodno kreće s fizičkim senzacijama i emocijama.
(https://www.shakti-lila.com/prakse-utjelovljenja-ženske-energije/)
Takvim fluidnim pokretima učimo tijelo da se sjeti svojeg prirodnog stanja.
Prakticiranje spontanog pokreta je jednostavno, ali istovremeno može izazvati mnoge otpore jer nismo naviknuti na spontanost nego smo naučili slijediti tuđe upute.
Osim toga, mislimo da sve moramo izvesti savršeno, kao da smo u školi i netko nas ocjenjuje.
I onda kad nam netko kaže da se slobodno krećemo, to u nama može izazvati zamrznutost, strah, sram…ne znamo kako… sumnjamo da li radimo 'dobro'…
I zato je dobro početi sa sporim pokretima, u početku samo par minuta, i onda postepeno širiti praksu.
Jednom kad ih 'pounutrimo', prakse utjelovljenja možemo raditi bilo kada, bilo gdje, jer utjelovljenost postaje naše prirodno stanje.
Prakticiranje utjelovljenosti bi trebao biti važan dio duhovne prakse, jer se Svijest izražava kroz tijelo, i zato duhovnost ne smije biti odijeljena od tijela.
Kroz tijelo se vraćaš sebi; jednom kad ga probudiš i naučiš njegov jezik, postaješ alkemičarka koja koristi vlastito tijelo za transformaciju i iscjeljenje.
Krajnji rezultat takvih praksi je osjećanje Toka Života u tijelu, tog istog Impulsa Života koji je u svemu i koji je naša duhovna esencija.
A to osjećanje čitavog Svemira koji živ pulsira u tijelu postaje izvor neopisive radosti i osjećaja podržanosti:).